Narodni izričaj:

Sopar – pepeo

Sopa – motka pomoću koje se valja tijesto

Sinija – okrugli orjentalni stolić na niskim nogama; na njemu se jelo u Gornjim Poljicima

Soparnik je posno soparno-suhoparno jelo. Datira još od vremena turaka. Priprema se tradicionalno u dane posta i uoči blagdana Svih Svetih.

Čuvao se umotan u kožu svinjskog mjehura. Nakon jela bi se pila voda s vinskom kvasinom jer je osvježavalo i dobivalo snagu za rad.

Znanje izrade soparnika se prenosilo s generacije na generaciju. Proizvod je prvenstveno bio namjenjen siromasima. Oskudne prilike Poljica kao što su plitka tla, ekstremne vrućine i suše, dovodile su stanovnike do neimaštine i siromaštva, pa su Poljičanke smišljale razne načine na koje bi od jednostavnih sirovina mogle napraviti jelo.

Soparnik se tradicionalno reže na rombove. Naime, u vrijeme Turaka pljačke i krađa hrane su bile svakodnevne. Oblik romba je najsličniji obliku ruke pa je na taj način bilo lakše sakriti hranu od turske krađe. Također se smatra da je romb simbol ruke pune hrane.

Tradicionalno se soparnik uzima od sredine prema rubovima. Počasni gost dobiva prvi romb iz sredine. Poslužuje se uz bukaru vina koja se stavlja u sredinu soparnika nakon što se izrežu i uzmu 4 komada. Također se postavlja pitanje je li soparnik skromnija verzija bosanske pite zeljanice. Temelja za tu teoriju ima jer su Poljica graničila s Osmanskim carstvom, a od 1540. do 1699. su bili u sastavu Osmanske države.

Autohtoni je hrvatski proizvod u registru Europe. Nalazi se na UNESCO-voj listi zaštićene nematerijalne baštine.